Subota [Lepo. No5]
| 05.03.2011. | :: Slavko Ilić :: Male stvari |
Subotnje jutro. Onaj trenutak, nakon radne nedelje, u kom ponedeljak deluje pristojno daleko. Pogotovo u ispitnom roku. Ako je u petak bilo provoda, u subotu se razvlačim po krevetu. Ako nije – svejedno odlažem ustajanje. Zato što ima vremena za sve. Polako. Još samo 5 minuta.
U kupatilu, iznova taj ludak u ogledalu. Nakon ovog roka ću mu, zbog tih fizika i matematika, verovatno namigivati i kad ne želim. A šarmantan je lik. Majka će opet reći da sam se usukao, a babi neću smeti na oči. Moraću opet neko vreme da jedem kuvano.
Subotnje jutro u ispitnom roku. Listam imenik u telefonu sa pitanjem “Ko je budan, a koga probuditi?”. Samo ću se na brzinu videti sa kolegama, a onda nastavljam sa učenjem.
Subotnje jutro u ispitnom roku. Ono kad, sa kolegama, prelistam svu štampu uz čaj od 30 dinara i sve interpretiram na svoj način. Malo se tu priča o ispitima, mnogo više o svemu ostalom. Danas me ne interesuje horoskop. Danas me interesuju odgovori na suštinska pitanja, poput: “Da li je cimer kupio ‘leba?”. Odgovor je, naravno, švercovanje u menzi. Zato što sam uvek ljubazan i nasmejan, tetkica zažmuri na jedno oko. I stavi više mesa u tanjir.
Šetnja subotom. Otežem korak, sit sam, sunčan je dan i nigde ne žurim. Ne nužno tim redosledom. Opazim kez na nečijem licu pa i ja razvučem jedan. Onda neko spazi mene. Lančani kez-efekat dok (ne) planiram dan pred sobom. Čista prokrastinacija. Tako danas zovu sve stvari koje bi trebale biti urađene pre nego što nastavim da učim.
Večera subotom, uz sve te obaveze, obavezno kasni. Od svih zamišljenih đakonija, obično na kraju skuvam testeninu ili između dve kriške hleba složim sve što nađem pri ruci. Najčešće paštetu i kečap. Uglavnom bez paštete.
Učenje subotom. To je ono što se i pored najbolje volje – ne dešava. Ponedeljak je i dalje pristojno daleko, a društvo baš sada zove na piće, svirku, u šetnju… Nadoknadiću sutra. Ipak je subota, ispite ću već položiti kao i uvek.
Na kraju, zaspim sa osmehom dok u glavi premotavam slike dana. Uz pozitivnu energiju, sve obaveze deluju jasnije i lakše, spreman sam za Sutra. Zato i volim subotnja jutra, jer možda baš tada menjam sve. Baš onda kad kažem “Polako, ima vremena. Sve će to biti OK.”




sjajno! najbolji tekst, savrsen za danasnji dan
nedostaje mi subota u ispitnom roku…
mogla bih opet da upišem faks
@Moky hvala na lepim rečima, baš mi je drago da ti se svideo
@Sandra hajde da se menjamo
Ja uzmem tvoje vikende, ti dobiješ moje ispitne rokove
(moraš brzo da odlučiš, nije ih mnogo ostalo)
taman toliko da se podsetim što sam požurila da završim
Ti JESI šarmantan momak
.
Hvala ti na sjajnom tekstu, posebno mi se svidelo kako i ti i ja svako jutro “gledamo tog ludaka u ogledalu”…
.
Samo ja nisam još došla dotle da se brijem
I sve najbolje na ispitu/ispitima
.
A ludak u mom ogledalu često ima čuperak kao na slici ali kako je tu od malena, vremenom sam naučio da ne obraćam pažnju
moja subota se bas tako zavrsila, ni ne otvorih knjigu
Kad bi svaki dan bio subota…
ne bi valjalo
svaki dan ima neki svoj šmek a kada bi svi imali šmek subote, subota ne bi bila posebna
Podsetio si me na studentske dane u BG i te opustene studentske subote (posebno razvlacenje po krevetu posle izlaska petak uvece;))…eh lepo bese
Već neko vreme pratim kako se ljudi ophode prema svom vremenu. Naravno, ovde sam pisao iz svog ugla kao student. Međutim, primetio sam da postoje ljudi koji imaju isti takav odnos i stanje duha bez obzira na status i godine
Subota je stvar mindset-a. Kao i skoro sve ostalo
Hvala ti za ovaj lančani kez-efekat.
Hvala za uzvraćen osmeh
To je onaj trenutak kad shvatiš da se keziš u punom autobusu gradskog prevoza a ljudi u tebe gledaju i ne mogu da obuzdaju svoje kezove
Odličan tekst. I mene si podsetio na studenstske dane, lagane, opuštene subote. Sigurno, izuzetno lep period života svakog od nas.
Period studiranja i status studenta je uvek posebna priča, bez obzira na podneblje i školski sistem
Avantura u kojoj treba znati uživati